Naša sugrađanka Vanja Živković, rođena je u Nikšiću, ima 14 godina i ide u deveti razred Osnovne škole ,,Milija Nikčević“. Ova talentovana djevojčica se bavi rukometom, igra za rukometni klub „Trebjesa“, a za sebe kaže da je hrabra, vrijedna i istrajna. Do sad je osvojila dva prva mjesta na međunarodnom takmičenju. Za naš portal govori o ljubavi prema rukometu, hobiju, budućim planovima…
Od kad se baviš rukometom? Rukometom se bavim dvije godine.
Ko je otkrio tvoj talenat? Prije rukometa,u školi sam igrala fudbal na poziciji golmana gdje me je zapazio nastavnik fizičkog, moj sadašnji trener i pozvao me da branim u rukometnom klubu „Trebjesa“. Sjećaš li se kakav je bio tvoj prvi dan na treningu? Na prvom treningu sam bila veoma uplašena,međutim treneri i ostale djevojčice iz kluba su mi pomogli da savladam taj strah. Takođe u našem klubu vlada porodična atmosfera. Najviše sam zahvalna svom treneru, Milošu Peroviću, koji mi je pomogao da napredujem i da dobijem poziv za pionirsku reprezentaciju Crne Gore.
Koliko si nagrada do sada osvojila i koje? Od kad treniram u rukometnom klubu „Trebjesa“ osvojila sam dva prva mjesta na međunarodnom takmičenju u BIH. Nadam se da ćemo u narednom periodu osvajati mnogo turnira.
U čemu pronalaziš motivaciju za rukometom?
Motivaciju u rukometu nalazim gledajući naše lavice koje su mi uzor i željela bih da jednog dana budem na njihovom mjestu.
Da li imaš neki hobi?
Često volim da slušam muziku, gledam filmove i uživam u čitanju knjiga.
Planovi za budućnost? Nadam se da će se moji snovi ostvare i da ću jednog dana da branim na velikim terenima i želim da budem uzor drugoj djeci.
Omiljeno mjesto u Nikšiću?
Mjesto koje bih posebno izdvojila jeste park Trebjesa, gdje provodim većinu svog slobodnog vremena trenirajući i odmarajući se od svakodnevih obaveza. Uživanje u prirodi mi mnogo prija, jer upravo je priroda ta od koje crpi energiju za ostatak dana.
Poruka mladima? Svojim vršnjacima bih poručila da se bave sportom. Kroz sport mogu da se pronađu prave vrijednosti, da se nauče disciplini i odgovornosti u životu. Dosta toga polazi i od porodice, čija je podrška jako važna.