ENTUZIJAZAM PORODICE IZ NIKŠIĆA

RK Trebjesa na Dan državnosti proslavio deceniju postojanja, trener Miloš Perović, sa saradnicima, ponosan na mlađe generacije

Autorka:Ana Marković
Objavljeno: 31.07.2023. 10:00

Rukometni klub Trebjesa 13. jula, na Dan državnosti, proslavio je deceniju postojanja. Entuzijazam ljudi koji su osnovali klub i trenera je jednako snažan kao što je bio u pionirskim koracima. Trener Miloš Perović je ponosan na pređeni put i na temelj iz kojeg ubiraju plodove rada. Najponosniji, s punim pravom, je na generaciju 2008. godište koja je tri puta u nizu bila najbolja u Pionirskoj ligi. Utabanim putem krenule su mlađe igračice – 2010. godište šampionke u istom takmičenju.

Iz kluba su nam kazali da će vrlo brzo biti dostupan dokumentarac povododom jubileja, a koji će vjerodostojno predstaviti put od prvih koraka do danas.

– Zaključak svih nas u klubu je da deset godina nije puno, ali kao da je vječnost prošla, jer smo svaku aktivnost ozbiljno shvatili. Od početka, kada smo okupili dječake i djevojčice, je bila prisutna istinska želja, sa ciljem da radimo sa mlađim kategorijama i postavimo dobre temelje. I postavili smo sistem rada sa mlađim kategorijama i iz sopstvenog pogona gradimo igračice za seniorski sastav. Dobra stvar je što djeca imaju dobru perspektivu u Nikšiću – da studiraju i da se bave sportom. I kroz ovu mogućnost smo gradili seniorski sastav – kazao je Perović.

Lična karta kluba je osvojenih pet trofeja u Pionirskoj ligi.

– Cilj je da budemo prepoznati u radu sa mlađim kategorijama i vremenom da se približimo vrhu crnogorskog rukometa. Uspjeli smo kroz razne turnire i domaća takmičenja, kao i kroz rad na treninzima, da dođemo do onoga što smo zacrtali.

Poput većine klubova u Crnoj Gori, i rukometni iz Nikšića je u borbi oko finansija.

– U početku smo bili četvrti ženski rukometni klub u Nikšiću. Sa jednim do dva termina neđeljno za treninge. Ostale termine plaćali smo iz sopstvenog džepa. Ali imali smo volju i to ogromnu koju i dan danas imamo. U tom periodu, kada sam osnovao klub, mnogo mi je značilo što sam mogao da se edukujem, što sam mogao da radim sa Draganom Adžićem, ksnije kroz selekcie i kampove na kojima sam išao i gledao najbolje svjetske trenere. I ovo je bila vodilja u razvoju kluba. Prvih godina je bilo teško naći mjesto na rukometnoj mapi, ali smo sopstvenim radom i napretkom djece skrenuli pažnju na sebe i pokazali koliko je bitno ulagati u đecu.

Efekat rada sa mladim igračicama je vidljiv, reflektovao se kroz rezultate i rekorde. Mnoge iz mlađih generacija nikšićke ekipe su reprezentativke i učesnice raznih kampova. Za ponos Trebjesi je što je dio kluba bila crnogorska seniorska reprezentativka Tanja Ašanin.

– Počeli smo sa generacijom djevojčica i dječaka 2001. i 2002. godište. Nastupali smo na turnirskim takmičenjima. Bili smo u vrhu i nekoliko igračica je pozivano za reprezentaciju u tom godištu. Iz te prve generacije su Blečić, Varajić, Pandurević, Gezović, a u prvoj seniorskoj ekipi je bila Ašanin koja je napravila lijepu internacionalnu karijeru. Od generacije 2004. je krenula i ozbiljnija pionirska priča. Kako iz prethodne, tako smo i iz ove generacije imali kvalitetne igračice i reprezentativke. Bili smo vicešampioni i šampioni. Mišljenja sam da će u narednim godinama iskazati još veći potencijal. I generacija 2006. godište je bila vicešampion države. Najponosniji smo na 2008. i 2010. godište. Starija generacija (2008) je bila četiri godine neporažena, sa oko 300 utakmica u domaćim okvirima i međunarodnim turnirima. Imamo veliki broj reprezentativki i kvalitetnih igračica. Ponosni smo i na 2010. godište, na njihovu titulu u prvoj godini takmičenja u Pionirskoj ligi.

Treću godinu zaredom pionirke Trebjese 2008. godište su najbolje u Crnoj Gori, jednu titulu imaju i dvije godine mlađe djevojčice, a prvi trofej u ovoj kategoriji osvojila je generacija 2004/05. Trebjesa je bila prvoligaš, u ovoj sezoni je u Drugoj ligi završila nastup iz prvoplasirane Budućnost Bemaks II.

– Bili smo pet godina zaredom članovi Prve lige. Poslije odlaska velikog broja igračica, a nakon osvajanja trećeg mjesta i nemogućnosti da igramo Evropu, odlučili smo da potpuno podmladimo prvi tim. I ovaj potez je bio ispravan, što se vidjelo kroz sezonu koja je završena. Igračice su sazrele kroz drugoligaško takmičenje, što nam je bio cilj.

Šta je cilj za narednu sezonu?

– Prije svega želja nam je da kvalitetne i talentovane igračice zadržimo na duži period i ekipa bude na okupu u naredne tri-četiri godine. Cilj je da u narednom periodu postanemo stabilni prvoligaš. Nadamo se da će neko prepoznati naš rad i potencijal u klubu i da ćemo u dogledno vrijeme nastupati u Evropi. Jer, Nikšić, kao grad rukometa, to zaslužuje.

Veliki posao je urađen u klubu, umora nema, entuzijazam je za desetku.

– Ljudi koji su uključeni u klubu, od trenera Miloša Boškovića, direktora Veska Perovića, sportskog direktora Darka Dorongića, fizioterapeuta Anđele Kontić-Perović i kompletnog Upravnog odbora, su izuzetno agilni. Pomenuo bih i trenere koji su bili u klubu – Božidar Anđelić, Zoran Rudović, Tamara Nenezić, Risto Blagojević i Marko Danilović koji su na neki način utkali svoj rad i entuzijazam. Nijedan posao nije lak. Odricanja su velika, a dosta slobodnog vremena posvećujemo djeci, što ona prepoznaju. Onako kako funkcioniše porodica i mi funkcionišemo – jasan je Perović.