STVARANJE NOVIH ŠAMPIONKI

U gradu pod Trebjesom uspiješno raste i razvija se istoimeni rukometni klub.

RK Trebjesa već sedam godina postoji na rukometnoj mapi.

Simbolično klub je osnovan na Dan državnosti 13. jula 2013. godine. Čovjek koji je pokrenuo cijeli projekat, nekadašnji igrač Sutjeske, sada predsjednik i trener Trebjese Miloš Perović ponosan je na razvoj kluba.

“Puno toga lijepog se desilo za ovih sedam godina gdje smo od nekih teških početaka kroz godine postojanja izrastali u jedan moderan klub a rezultati ostvarenog govore sami za sebe. Ono čime možemo biti ponosni da sve selekcije u klubu imaju svoju ligu i takmičenja. Od prvih početaka (škola rukometa) uspjeli smo da kroz pionirsku ligu, drugu ligu, prvu ligu zauzmemo svoje mjesto na rukometnoj sceni. Oko 35 osvojenih prvih mjesta na domaćin i međunarodnim turnirima, neračunajući druga i treća mjesta i individualne nagrade jasan su pokazatelj našeg rada u prethodnom periodu. Uspjeli smo u namjerni da u našem gradu i našoj drzavi dovedemo najbolje rukometne škole na našim međunarodnim turnirima (Trebjesko kup, Mini trofej Trebjese) da učestvujemo na raznim humanitarnim akcijama, akcijama od šireg društvenog značaja. Sve to ne bi bilo moguće bez pomoći uprave, prijatelja i sponzora kluba. Jer rukometni klub Trebjesa funkcioniše kao jedna velika porodica, sa velikom posvećenošću svakom članu i samom organizacijom do najsitnijih detalja”,rekao je Perović na početku razgovora za Sportski.me.

Kako radite u korona periodu? Jeste li se prilagodili aktuelnoj situaciji?

“Sa pripremama za novu sezonu počeli smo 20. avgusta na otvorenom pridržavajuci se svih mjera NKT-a. Nakon popuštanja mjera nastavili smo sa radom u sali 15. septembra stavljajući akcenat na rad sa loptom. Hendikep u ovoj situaciji je nemogućnost održavanja prijateljskih utakmica i odlazak na međunarodne trurnire na koje smo bili pozvani. To je dodatno otežalo podizanje forme uoči prvenstva. Primorani smo da kroz utakmice zvanične lige realizujemo ono što smo planirali za ovu sezonu”.

U klubu su zastupljene sve selekcije od škole rukometa do seniorskog tima. Koliko je bilo teško objediniti sve takmičarske selekcije?

“Jedan od ciljeva je stvaranje jake rukometne baze, koja će djecu uz kvalitetan rad i napredak pripremati za seniorski sastav kluba. U rukometnom klubu Trebjesa imamo preko 90 članica koje su podijeljene u pet uzrasnih kategorija. Pored neizostavnog seniorskog sastava koji se takmiči u prvoj ženskoj ligi. Imamo generaciju pionirki godište 2006/2007 , mlađih pionirki 2008/2009, dvije generacije mini rukometa 2010/2011 i super mini rukometa od 2012. godišta i mlađeg. Ono na šta sam jako ponosan je da u klubu imamo veliki broj rodjenih sestara, koje treniraju zajedno”.

Koliko su danas mlađe generacije motivisane za sport, trening? Vidite li tu neku razliku iz sezone u sezonu?

“Mislim da su djeca u današnje vrijeme jako nestrpljiva,veoma brzo dolaze do najveće rukometne scene u Crnoj Gori. Potrebna je konstantna fizička a posebno mentalna priprema kako bi one savladale sve ono što se od njih traži. Sigurno je svima njima jedan od većih motiva da igraju elitni rang takmičenja ali ono sa čime se susrećemo je nedostatak istrajnosti kod njih. Sigurno da je pored neophodnog talenata jako važno ulaganje u sebe kako na terenu tako i van njega. Uspijeh je nemoguć bez podrške trenera, društva dok posebnu pažnju poklanjamo edukaciji roditelja pri udruženju roditelja koje imamo formirano u klubu. Ranije generacije kojima i ja pripadam vrijeme provedeno na treningu nije bilo dovoljno za igru, dok je današnjim generacijama trening jedina fizička akrivnost u toku dana. Mi kao klub se trudimo da se prilagodimo toj razlici kako kroz generacije tako i kroz sezone”.

Pored rada u RK Trebjesa – radili ste u ŽRK Budućnost kada je klub osvojio dvije titule Lige šampiona u periodu od 2012 do 2015. godine ? Sa ove distance, kako gledate na taj period?“

Jedno preveliko iskustvo. Rad sa najboljim igračicama svijeta, sa fenomenalnim stručnim štabom i sa njihovom profesionalnošću, rezultat nije izostao. Vidio sam kako funkcioniše jedan kvalitetan klub, naučio dosta iz svega toga, upijao znanje a svojom posvećenošću dao doprinos svemu tome. Period koji je ostao u prelijepom sjećanju i nadam se da ću taj uspijeh opet doživjeti”.

Nakon toga uslijedio je novi izazov, poziv i u A mušku selekciju?

“Da, dobio sam šansu i privilegiju da radim sa muškom reprezentacijom Crne Gore kada je selektor bio Ljubomir Obradović. Taj period rada od neke dvije godine sa seniorskom, juniorskom i kadetskom selekcijom je jako bitan za mene budući da sam tada stekao iskustvo u radu sa muškom selekcijom”.

Ovog ljeta izostali su kampovi Ratka Nikolića i Z23 (Zorana Roganovića), zbog pandemije na kojima učestvujete. Koliko je važna lična edukacija rad na sebi?

“Jedan sam od trenera na kampu Ratko Nikolić gdje dolaze djeca iz raznih rukometnih zemalja gdje su pretežno zastupljeni treneri sa ex-yu prostora,španski i francuski treneri. Dok na kampu Z23 koji se održavao u Švedskoj i Budvi je pretežno zastupljena skandinavska škola rukometa gdje su treneri iz Švedske, Danske i Norveške. Iskustvo stečeno na kampovima i rad sa najboljim trenerima današnjice, susretanjem sa najboljim rukometnim školama i sistemima rada je ono čime sam težio kako bih svoje sportsko usavršavanja podigao na veći nivo i svoje znanje prenio na članove svog kluba. Nažalost zbog već poznate situacije ovi kampovi nisu održani ali sam to nadoknadio prisustvujući online seminarima rukometnih stručnjaka širom svijeta”.

Iznad svih – Trebjesa

Pored rukometa nezaobilazan je rad i na imidžu, marketingu kluba.

Trebjesa se može pohvaliti modernim sajtom a tu je i maskota „Trebješko“ i – himna kluba. Himna, čiji su tekst djeca sama pisala, a izvođenje prepustila grupama Autogeni trening i DST.