Golman ženskog  rukometnog kluba “Trebjesa NOA” Marijana  Gezović iz Nikšića dugogodišnji je zaljubljenik u sport i iako je karijeru započela na “travi” odnosno u fudbalu, poslednjih nekoliko godina veoma uspješno se bavi rukometom. Za naš portal otkriva detalje o svojim počecima u bavljenju sportom, odricanjima, uspjesima i porazima. 

Sa koliko godina ste počeli da se bavite rukometom?
Rukometom sam počela da se bavim sa nepunih 12 godina.

Da li ste se bavili nekim drugim sportom?
Prije nego što sam počela da se bavim rukometom, trenirala sam fudbal.

Da li je odluka “pala” nakon insistiranja roditelja ili je to Vaša odluka?
Odluka je bila spontana, neočekivana, ali se ispostavila kao najbolja u mom životu

Koliko dugo trenirate?
Rukomet treniram već pet godina

Koliko svakodnevne obaveze u školi dopuštaju da se unesete u sport? Kakva odricanja traži treniranje ovog sporta?
Svaki sport, ne samo rukomet traži velika odricanja. Da bih uskladila sve obaveze, u školu idem vanredno i potpuno sam se posvetila rukometu.

Koji su Vam uspjesi najdraži do sada?
Tokom treniranja i igranja, osvajala sam mnogo individualnih nagrada, ali te individualne nagrade se ne mogu porediti sa ekipnim osvajanjem turnira.

Neki najteži poraz do sada ako ih je bilo da opišete?
Postoji izreka ‘nikad poraz, samo lekcija’, kao sto i jeste, međutim ostao je jedan upečatljiv poraz. Na turniru u Lazarevcu dobila sam crveni karton, i tu utakmicu smo bile poražene.

Ko Vam je uzor u svijetu sporta, rukometa?
Moj najveći uzor je Klara Voltering.

Kakve su Vam ambicije u klubu Trebjesa NOA?
Najveće ambicije, odnosno želje su mi da sa ekipom napravimo zapažen uspjeh u Prvoj zenskoj ligi CG, i sa tim postanemo najmlađa ekipa koja je postigla tako veliki uspjeh.

Šta biste poručili djevojčicama koje bi voljele da se bave rukometom?
Svim djevojčicama koje bi željele da se bave rukometom poručujem da se oprobaju u našem klubu, gdje se kvalitetno radi i sa najmlađim selekcijama, i da iskuse kako je boriti se za svoje prioritete u životu.