Nikšićanka Sanja Đikanović rukometom se bavi tri godine i već je zabilježila zapažene rezultate. Medalje i razna priznanja krase police ove dvanaestogodišnjakinje, a ona za MNE magazin priča da joj je posebno draga nagrada najbolje igračice turnira koji je organizovan u gradu pod Trebjesom.

Iako Sanja ima samo 12 godina ostavlja utisak ozbiljne sagovornice koja već zna kako bi željela da se odvija njena karijera u rukometu. Voljela bi, kaže, da bude dio reprezentacije Crne Gore.

-Najveću čast u karijeri jednog sportiste predstavlja poziv u nacionalni tim, tako i ja sanjam o tome da jednog dana obučem crveni dres sa najdražim grbom – rekla je ona.

Talenat

Sanja igra za rukometni klub ,,Trebjesa NOA” na poziciji desnog beka. Prisjećajući se trenutaka kada je odlučila da počne da se bavi ovim sportom, ona ističe da su njen talenat prvo uočili roditelji. Kasnije je, dodaje, uz osmijeh, radom i trudom na treninzima dokazala da nijesu pogriješili.

-Sa drugaricama iz kluba osvajala sam medalje na turnirima u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i ovdje kod nas. Baš na ovom posljednjem turniru, na meču protiv slovenačkog ,,Krima” postigla sam gol iz velike udaljenosti, koji je ocijenjen kao najljepši – kaže Sanja.

Najveću zahvalnost za postignute rezultate duguje svom treneru Milošu Peroviću. On, prema Sanjinim riječima, zajedno sa trenerima Zoranom Rudovićem i Veskom Perovićem sjajno vodi treninge, a najviše joj se dopada što znanje nesebično prenose na mlade ljude.

-A kada sam na terenu krasi nas timski rad, kad dišemo kao jedno, a kada uz to čujem podršku sa tribina, vjerujte mi, taj osjećaj je neopisiv –  priča ona.

U ovom sportu posebno cijeni umijeće Kristine Neagu koja je i njen idol. Ističe da je Neagu jedna od najboljih igračica svijeta.

-Volim da gledam kako igra, kako hrabro ulazi u duele i daje sjajne golove – rekla je Sanja.

Sa Kristinom Neagu ovu djevojčicu stručnjaci još nijesu počeli da upoređuju, ali jesu sa legendarnom Olgom Sekulić, bivšom jugoslovenskom reprezentativkom. Sanja je ovaj kompliment dobila kada je nedavno sa drugaricama i trenerom bila u rukometnom kampu ,,Ratko Nikolić“, u Mataruškoj banji.

-Tamo su nam znanje prenosili najveći stručnjaci, poznati sadašnji i bivši rukometaši. Tu su bili Veselin Vujović, Jovica Cvetković, Žikica Milosavljević… Rekli su da igrom najviše podsjećam na čuvenu Olgu Sekulić – kaže ona, uz osmijeh.

Sanja je i skromna djevojčica. Priča nam da ne prenosi roditeljima pohvale koje redovno dobija, već da oni to uvijek saznaju od nekog drugog.

-Roditelji, sestra Tijana i brat Andrija su mi velika podrška u sportu kojim se bavim i mnogo ih volim. Baka i djed, takođe, imaju posebno mjesto u mom životu i srcu – kaže ona.

Zahvalna je i nastavnicima i drugarima iz škole ,,Jagoš Kontić“ što joj često izlaze u susret pokazujući razumijevanje za sve obaveze koje ima.

Te brojne obaveze nijesu pokvarile njen uspjeh u školi. Ona ima sve petice i kaže da joj je najmiliji predmet engleski.

Da bi čovjek bio uspješan u karijeri, zaključuje naša sagovornica, samo treba vrijedno da radi.

N.Đ.